четвртак, 24. март 2011.

Moral i Istina

Nietzsche je rekao da moral ne postoji i da nema potrebe da se uopste pretvaramo da postoji. On kaze da je moral samo fasada kako bi se prikrila prava ljudska motivacija: Zelja za kontrolom drugih ljudi,i spreciti druge da nas kontrolisu. "Volja za moc".

Na momente mi se cini da covek jednostavno ima pravo, ne zato sto je to Nitzsche, vec i da je ko god drugi to rekao. U danasnje vreme kvazi demokratije, surovosti trzisnog kapitalizma, straha od ostvarivanja Rockfelerovih "velikih" konspiracija ovladavanja svetom i svakim covekom ponaosob pomocu cipova, ne mogu da se otmem utisku da je "moral" zaboravljena kategorija. Te samim tim dolazim do shvatanja da je covek jednostavno upravu, da moral zapravo ne postoji, vec predstavlja tako "obozavanu" fasadu, ukrasni papir kojim utrkujemo da se uvijemo i stvaimo masni na vrhu!
Pa se jos i takmicimo ko ima vecu masnu!

I sve to naravno, ne radi nasih licnih interesa, nikako! Pa pobogu mi tako "moralni" smo iznad sopstvenih licnih interesa, mi se borimo za visi cilj, za sustinu, za izbavljenje svih nas, za opste dobro.

A ko ce da odredi sta je to opste dobro, sta je najbolje, sta je istina?
Protagora je rekao da prava istina ne postoji, tj ne postoji jedna istina (neka mi ne zamere filozofi, ako pravim neke greske) vec svako ljudsko bice je do te mere jedinstveno i svako od nas na svoj nacin "vidi", dozivljava istinu, te je istina uvek drugacija.
Moja istina je samo moja. Samo ja znam sta je za mene najbolje, sta je moje opste dobro!
Moj profesor, kojem se i do dan danas divim, mi je u srednjoj skoli zamerio sto sam sebi kao najblizeg filozofa u tom momentu navela Protagoru! Rekao mi je da samo egocentricni ljudi vole Protagoru!

Ili je mozda prosto samo hteo da me isprovocira?!
A ja sam upravo iz suprotnih ubedjenja, maksimalno liberalnih i tolerantnih, smatrala sebi najblizu filozofiju Protagore.
Bas zbog toga sto ne zelim da niti meni, niti ja nekom drugom, namecem sta je zapravo istina, jer ne vidim svet tudjim ocima, i bas zato smatram ovakav stav maksimalno liberalnim i tolerantnim. Ili sam ja po ko zna koji put ponovo u zabludi!

I dakle, da se vratim svim "visoko (ne)moralnim" ljudima. Nemam ja problem sa nemoralnim ljudima, vec imam mnogo veci problem sa svim tim "moralnim" ljudima, koji prikrivajuci se tim veeelikim moralnim odlicjem, zapravo imaju samo za cilj da, na prvom mestu sami sebe,kao i ceo svet oko sebe ubede koliko oni sami, pa i nisu tako losi, jer su svi oko njih uzasno mnogo nemoralni.
Mozda to sad radim i ja sa ovim tekstom, nisam sigurna, ali ja bar imam dilemu, bar se pitam i imam potencijalnu sumnju. Kao Ljevin (iz Ane Karenjine), covek koji vecno sumnja, covek sumnje. To smatram osnovom filozofije, zdravorazumsko razmisljanje. Lekcija br. 1.

I onda oni tako moralni, kontrolisu one nesigurne i sve one nemoralne, vezbaju svoju "moralnu" moc nad ostalima tako nemocnima.
Samo se okrenite oko sebe, neverovatno je na koliko cete mnogo "moralnih" i jos vise "visoko moralnih" ljudi naici oko sebe. Pa ovaj svet samo vrca od morala i gospode "ispravnih". Vrlo mocni ljudi.
A zapravo ta "gomila" neupasanih, neispeglanih i tzv nemoralnih ljudi mogli bi lekcije i lekcije da drze tim svevisnjim, prepametnim i nadasve moralnim ljudima.

I zato, Hvala ti Nitzsche, Marija ti klice! Hvala ti na tako jednostvano, aforisticki izrecenoj suvoj, goloj i nadasve "nemoralnoj" istini koju si nam dao i pokusao da nam na trenutak otvoris oci u nasem tako divnom snu!

pa cu za kraj jos jednom da podsetim
"Unatoč svim pričama o moralu, Nietzshe tvrdi da moral ne postoji, i ne trebamo se uopšte pretvarati da postoji. Moral je samo fasada da se prikrije prava ljudska motivacija: Želja za kontrolom drugih ljudi i sprečiti druge ljude da njih kontrolisu. On je to nazvao “volja za moć”."